Dvoznak

Ključ utakmice leži u psihološkoj pripremi hrvatskih igrača

Uz dužno poštovanje domaćinima i Nijemcima na prikazanoj igri u dosadašnjem dijelu natjecanja, ali susret Francuske i Hrvatske definitivno je najzvučniji četvrtfinalni par i onaj koji izaziva najviše pažnje. Ponajbolje svjetske reprezentacije u prošlom desetljeću još će jednom odmjeriti snage, na žalost većine rukometnih sladokusaca, već u četvrtfinalu ovog natjecanja. Karte su se posložile tako da će jedna reprezentacija ostati izvan borbe za medalju.

Povijest njihovih međusobnih susreta dobro je poznata. Francuzi su tradicionalno neugodan protivnik za Hrvatsku, imali su puno više uspjeha, a vjerojatno najbolniji poraz nanijeli su u Zagrebu 2009. godine, u finalu svjetskog prvenstva. Francuzi su kartu za veliki spektakl izvadili prošavši neugodne Islanđane, možda teže nego što se očekivalo. 

Naime, u posljednjih pet minuta ušlo se s izjednačenim rezultatom, no tada Karabatić povlači u napadu, obrana diže razinu igre, što dovodi do nekoliko kontranapada i utakmica je bila riješena. Iako su na početku natjecanja Francuzi izgledali poprilično uvjerljivo, s dolaskom ozbiljnijih protivnika, na vidjelo su izašle manjkavosti u njihovoj igri. 

Ipak, taj je scenarij viđen već toliko puta, bliejde igre i provlačenja u ranoj fazi turnira te dizanje forme kako natjecanje odmiče. Francuze nikako ne treba suditi prema dosadašnjim igrama, za njih ozbiljan turnir počinje današnjom utakmicom, a prošlost je pokazala da su itekako u stanju dići razinu svoje igre kada je to najpotrebnije.

- Još smo živi, nemamo ozljeda i znamo kako igrati pod pritiskom u završnicama velikih natjecanja - najbolje je opisao situaciju Onesta.

- Znam da nismo igrali sjajno, ali smo u četvrtfinalu. I to je jedino važno. Neka svaki put bude tako do finala - rekao je Didier Dinart nakon pobjede nad Islandom.

Između ove dvije reprezentacije nema prevelikih tajni, sve je dobro poznato. Francuzi su gotovo uvijek u prethodnim utakmicama uspijevali uvući Hrvate u duele, gdje se naša vanjska linija iznimno trošila i bila prisiljena pucati iz teških pozicija, što je bio lak plijen za Omeyera. U tom segmentu leži dio mita o Omeyerovom čudesnom branjenju protiv Hrvatske, veliki dio posla odradi obrana, a Omeyer pokupi slavu. 

Kada Hrvati izbjegavaju kontakte brzim protokom lopte i brojnim križanjima, obrana ne stigne reagirati, a tad je i Omeyeru puno teže. Najbolji primjer takve utakmice je susret u Beogradu, kada Francuzi apsolutno nisu našli odgovor na takvu brzu igru i egzekuciju Marka Kopljara. Ključ utakmice leži u psihi hrvatskih igrača, ako respekt prema Francuzima bude prevelik, mogao bi se ponoviti scenarij s Olimpijskih igara, kada su nam Francuzi nanijeli jedini poraz na natjecanju.

- Ostale su nam još tri utakmice - izjavio je Onesta računajući da će se njegovi igrači probiti do polufinala.

- Mislim da Hrvati nisu sretni što igraju s nama u četvrtfinalu - nastavio je francuski izbornik lagani psihološki rat te dodao: 

- Dobro ih poznajemo i sigurno je kako to neće biti lagana utakmica. Imaju sjajne igrače.

Bez obzira što u medijima Francuzi slove kao favoriti, ostaje dojam kako Hrvatska ima igru za Francuze i ukoliko uspije riješiti psihološku blokadu, bit će u laganoj prednosti. Konačan će rezultat više ovisiti o našim reprezentativcima. Bit će ključno imati raspoloženog Alilovića, biti jak u obrani i brzom tranzicijom pretrčati Francuze, kao što su to učinili prethodnim protivnicima. 

Iako Francuzi (s razlogom) pršte od samopouzdanja, svjesni su kako ih ne očekuje jednostavan zadatak i kako nisu jedini koje se pita. Danci, kao uostalom i Islanđani, pa i Nijemci, preferiraju stil igre s dobrom tranzicijom i brzim centrom, a to su reprezentacije s kojima Francuzi tradicionalno imaju problema.

- Hrvati vjerojatno igraju najbolji rukomet od svih naših suparnika. Znali smo da ćemo se kad-tad morati susresti s njima. Bit će nam to najteža utakmica u dosadašnjem dijelu prvenstva. Moramo biti precizni u napadu, ali i spriječiti tečnost njihovog napada - izjavio je u najavi utakmice Accambray.

Rukometni klasik iz hrvatskog kuta je uglavnom bolan, iako povijest hrvatskih i francuskih obračuna nije stopostotan u korist "Tricolora". Pamti Hrvatska i pobjede, posljednja u Srbiji na EP je ogledni primjerak kako treba igrati protiv Francuza - brzo, bez kontakta, bez nervoze, sa dosta tranzicije.

Naravno da sve to jako dobro znaju i u hrvatskim redovima, ali psiha je gadna stvar. I često odlučuje u sportu. Nećemo govoriti o kompleksu iako ni to nebi bila preteška riječ, usporedit ćemo tek Francusku sa primjerice Mađarskom ili Španjolskom. Onako kako Hrvati uđu u meč s Francuzima, tako Mađari ili Španjolci uđu protiv Hrvatske.

Bjelorusija je bila lako predjelo, 20 superkvalitetnih minuta bilo je dovoljno čak i da Rutenka izađe iz igre i da se zatvori susret. Ključni ljudi Duvnjak, Čupić i Kopljar su odigrali uvodnih 15 minuta, Bičanić tek 5, ali ih odradio sa perfektnih 4/4,tako da su priliku dobili mladi Stepančić i Mandalinić koji su vjerojatno iza susreta ledili rame, s obzirom da u imali jedan dobar šuterski trening. Luka 6/11, Stipe 2/7, ali njihova uloga i je šuterska, donijeli su tu dimenziju Hrvatskoj i sigurno će ih i Onesta morati "snimiti".

- Nisam očekivao da ćemo ovako lako pobijediti. Odlično smo otvorili utakmicu i, kada smo napravili veliku razliku, izbornik je mogao odmoriti prvu postavu - rekao je Drago Vuković, koji se najmanje odmorio iz prve postave, a čiji doprinos bi protiv Francuza morao biti ključan, pogotovo u obrani.

Ono što ne može promaknuti nikome je briljantna hrvatska obrana. Tih plitkih 6-0 su jako gusti, jako pokretljivi, što i Aliloviću omogućuje niz lakih obrana, a Čupiću i Horvatu hrpu lakih golova iz kontri i realno od toga Hrvatska živi. Primjera radi, od četiri najboljih blokera tri su Hrvata (Vuković, Gojun, Musa), "uljez" je Evdokimov, a Hrvatska je timski uvjerljivo najbolja sa 47 blokova, drugi Rusi sa 29. Istina, rukomet nije odbojka, ali dosta govori.

Drugi segment je kontra, a tu je Hrvatska ponovno najbolja sa 70 kontri ispred tradicionalno kontraške Danske. Zašto je ovo bitno? Zato jer Hrvatska od ovoga živi, a blokirati Narcissea, Fernandeza, Karabatića prilično je teško, riječ je o vrhunskim šuterima, a s druge strane jako im je teško "prodati" kontru. Istina, Nijemci su ih uspjeli pretrčati, ali budite ozbiljni, knock-out faza je nešto drugo.

- Žao mi je što neki mlađi igrači nisu jače potegli protiv Bjelorusije. Neki od njih bit će veliko iznenađenje za Onestu - poručuje Goluža.

Na koga mislio hrvatski izbornik? Francuzi će igrati svojih 6-0, samo iznimno, budu li gubili mogu odigrati dublje preko uglavnom Abaloa (rjeđe Narcisse ili Gigou), koji im je onda jako bitan u polukontri. U svjetlu toga, Stepančić bi mogao dobiti koju minutu, riječ je o momku koji se ne boji i koji bi mogao biti veliko iznenađenje za Francuze. Slično je i sa Mandalinićem, posebno ne bude li Bičanić mogao zbog ozljede leđa, iako su i on i svi u reprezentaciji uvjereni da će Bičanić igrati.

Veliki adut Hrvatske morala bi biti svježina. Vori, Duvnjak, Čupić, Kopljar, Gojun nikad manje minuta nisu odigrali do ove faze, a za bržu igru protiv Francuza svježina i "lake noge" su ključan preduvjet. Tjeranje Francuza na trku, izvlačenje i širenje njihove obrane svakako su dio Golužinog plana.

- Jedva čekam utakmicu sa Francuskom. Ovaj put nema respekta, pokazali smo puno bolje igre od njih i idemo po pobjedu - uvjeren je Goluža.

Da, Hrvatska igra bolje, čak i puno bolje. Omeyer jako loše brani na prvenstvu, Narcisse nije u formi, Abalo dosta promašuje. Ali riječ je o vjerojatno najboljoj reprezentativnoj generaciji svih vremena, a sličan scenarij vidjeli smo i u Londonu. Hrvatska je briljirala, poigravala se sa protivnicima dok su se Francuzi mučili. 

Ni tamo Omeyer nije branio dobro, ali je u polufinalnoj pobjedi 25-22 skupio 19 obrana uz 46 % (Alilović 1, Losert 9), pogotovo je impresivan bio u startu kada je Čupića "posjeo" na klupu već u startu, a Duvnjaka, Lackovića i Kopljara doslovno "sahranio". 

Posebno loš je bio Duvnjak, šut 0/7 i 4 izgubljene lopte, a danas je velika prilika da Duvnjak pokaže da je sazrio, da je vođa. O njegovoj igri dosta toga ovisi, pogotovo jer Hrvatska bez Balića i Lackovića nema prave alternative.

Pet golova Tunisu za 60 minuta, isto toliko Argentini za pola sata i 8 Njemačkoj za 50 minuta, to su tri overa Nikole Karabatića. Dakle dva "jedva" i osam komada protiv Njemačke, uz tri utakmice ispod te granice. No, to sve treba staviti sa strane, jer danas igra protiv Hrvatske i već je to dovoljno da ova granica nije prava. Nadalje, puno je zainteresiranih za dva mjesta na lijevom i srednjem vanjskom. Fernandez će dobiti svojih 15 minuta, a tu su i Accambray i Narcisse, po meni dvojac s kojima bi naša obrana mogla imati puno više problema. Zbog svega toga Karabatić neće imati punu minutažu, negdje oko 45 mintua, najviše 50ak. I u zaključku, mislim da mu naša obrana ne odgovara, predobri smo da bi prolazio jedan na jedan, dovoljno smo agresivni da ga odmaknemo od gola, a on nije šuter koji će zabijati i sa 10, 11 metara. Na Olimpijadi nam je zabio 3 gola (Narcise i Accambray po četiri), na prošlom EP ostao bez gola. Ne vidim koje bi mu ovdje okolnosti išle u prilog da značajno poboljša tu statistiku.