Dvoznak

Ouahab čeka od 2006. na challenger titulu

Marokanac je posljednje finale na ovoj razini upisao 2009. kada je držao renking karijere. Zadnje tri sezone ima samo 11 pobjeda na ovoj razini, a sada je u finalu. Marti je svoja tri dosadašnja challenger finala izgubio, ali nikada nije ostavljao ovakav dojam ususret finalu, a također nikada nije igrao u njemu protiv lošije rangiranog protivnika

Mora se priznati kako su Javier Marti i Lamine Ouahab sami po sebi naljepše priče challengera u Maroku. I dok je jedan bio poprilično osrednji posljednjih sezona na ovoj razini (Ouahab), drugi je odigrao tek par turnira u posljednjih godinu i pol dana. Usto, finale je ovo dobitnika pozivnice i igrača s zaštićenim renkingom.

Marti nije imao pretjerano puno posla do finala. Jedine prave brige mu je zadao dobar prijatelj Ramirez-Hidalgo koji je s njim prošao pripreme. Od drugog kola pa sve do finala, tri protivnika (Silva, Teixeira i Djere) su kombinirano uzeli samo osam gemova. To možda na najbolji mogući način oslikava silinu s kojom se Španjolac plasirao u finale.

Baš kao nitko prijašnjih dana, niti Djere nije imao puno odgovora na igru Španjolca. Kako će to biti težak dan u uredu pokazao je i prvi gem u kojemu je Srbin odmah spašavao break-loptu. Spasio ju je, osvojio gem, ali narednih sedam komada je propustio. Istini za volju, bilo je tu puno gemova na izjednačenju, ali je Marti svaki dobio. Imao je ono nešto više u igri što ga je odvajalo od Djerea. Baš kao u dvobojima ATP igrača protiv challenger igrača. Potonji kaže da je imao puno prilika, ali je osvojio samo tri gema. Tako nekako je bilo i s ovim mečom. Djere je jednom i oduzeo servis Španjolcu, imao je sedam break-lopti, ali nije radio onaj korak više kao što ga je radio Marti.

Javier je, baš kao i cijeli tjedan pokazao zavidnu razinu igre bez puno oscilacija. Čvrst, stabilan s oba krila, dobar na reternu i s dobrim ubačajem prvog servisa. Čvrst kao stijena, stijena na kojoj je Djere polomio zube.

Ako ćemo gledati koji igrač je veće iznenađenje, to je sigurno Marokanac. Ouahab je zadnje tri sezona ostvario samo 11 challenger pobjeda, a samo ovdje ih je uzeo četiri. Za Martija se zna zašto ima očajan renking (ozljeda), ali Ouahab je igrač koji već sada ima neke godine i plod njegovog lošeg renkinga su loše igre. No, ovdje u Casablanci je pokazao dašak starih dana u kojima je bio solidan challenger igrač.

Na stranu sada pobjede u prva dva kola, čovjek koji pobijedi Ungura i Rufina definitivno zaslužuje poštovanje, a on je to napravio. Iako, treba priznati kako je Rumunj odigrao jedan jako kriminalan meč, dok je Rufin nakon seta i pol jednostavno nestao sa terena.

Marokanac je imao dva puta prednost breaka u prvom setu, ali se vidjelo kako se Rufin "uštimava". Prednost u izmjenama je bila na njegovoj strani, a Marokanac je u prvih par gemova 300 puta skratio lopticu, prije svega zbog bezidejnosti. Kada je Rufin stigao s 3-1 na 6-3 činilo se kako bi priča po Marokanca mogla stati. No, onda zaokret, pomalo čudan mora se priznati. Poslije 3-6, 2-2, Francuz koji je ovdje izbacio prvog nositelja je do kraja meča osvojioi tek jedan jedini gem. Igračke razloge u svemu tome teško je naći. Jednostavno, kao da je netko drugi ušao u njega. Nigdje stabilnosti, nigdje napadačkih oružja koji su ga krasili. Ouahab je iskoristio pad Francuza i plasirao se u svoje sedmo challenger finale.

Sedam finala zvuči jako dobro. Međutim, treba reći kako je posljednje igrao u Trnavi 2009. godine kada je držao i najbolji renking. U karijeri ima 2-4 skor u finalima, a posljednja titula djelo je 2006. godine. Što se tiče Martija, kada je Ouahab uzeo svoju posljednju titulu on je imao samo 14 godina. Španjolac je u karijeri odigrao tri finala na ovoj razini i sva tri izgubio. No, nikada u karijeri nije ostavljao ovakav dojam ususret finala i realno nikada nije igrao s lošije rangiranim igračem u njemu.

Javier Marti je svoj posao jučer odradio fantastično. Ponovno je bio uvjerljiv. Njegova posljednja tri protivnika su kombinirano uzela samo osam gemova. Sve ono što sam pisao o njemu, nastavio je i u polufinalu. Čvrst, stabilan, s malo grešaka i bez puno oscilacija. Ono što mi je jako bitno, dosta gemova na izjednačenju, ali 90% ih je on dobio. Grize Španjolac do kraja i ove sezone se vraća u Top 200 gdje mu je i mjesto i gdje je i bio prije ozljede. Ouahab? Kada sam gledao meč njega i Rufina u polufinalu, htio sam da Rufin pobijedi jer sam znao da bi u tom slučaju Rufin bio favorit protiv Martija, a Marti bi ga pobijedio. Sve je i išlo prema tom scenariju. Vodio je Francuz 6-3 2-2, a onda je do kraja meča ulovio samo jedan gem. Što se dogodilo? Nemam pojma. Teško za objasniti, kao da je netko drugi ušao u njega. Marokanac je uzeo ponuđeno u jednom zaista čudno meču od strane Francuza. Ouahab je, a ne mogu a da se ne osvrnem na to, zadnje tri sezona ostvario samo 11 challenger pobjeda. To ne može biti niti malo slučajno i u ovom trenutku su karijere jednog i drugog u dijametralnom suprotnim smjerovima. Ouahab je posljednje finale na ovoj razini igrao 2009. godine, a titulu uzeo davne 2006. godine. Marti je pak 23-godišnjak od koga se tek u narednim godinama očekuje nešto više do čega bi vjerojatno već sada došao da nije bilo ozljede. Osim što smatram da je Marti bolji igrač, stabilniji u izmjenama, manje sklon greškama "nasilju" nad lopticom, dojam je također na strani Španjolca. Kombinirano je izgubio osam gemova u zadnja tri meča i mislim da će prokušanim repceptom i protiv Ouahaba doći do pobjede, a to je čvrstoća, stabilnost, manjak oscilacija, miksanje igre i zauzdavanje agresivnosti Marokanca kroz odličnu defanzivu, kažnjavanje plićih loptica i samim time tjeranje na greške Ouahaba koji im je u nekim trenucima sklon. Kao i jučer, za one koje ne vjeruju hendikepu, za mene je čista pobjeda Martija odličan materijal za combo listić.