Dvoznak

Cedeviti preostala samo formalnost

Aktualni prvak vodi 2-0 u seriji koja se igra na tri pobjede i može do trećeg uzastopnog naslova već danas što bi po svemu dosad viđenom Cedevita i morala napraviti. Cibona djeluje iscijeđeno, ima problema s ozljedama i teško može parirati gradskom rivalu u ovakvom stanju

U nekim ligama tek kreću finalne serije (u nekima još ni nisu, kao primjerice u francuskoj prvoj ligi), a u hrvatskom prvenstvu ćemo po svemu sudeći već danas dobiti novog/starog prvaka. Cedevita vodi 2-0, treba im još jedna pobjeda za treći uzastopni naslov, a kako stvari stoje, samo nekakva užasna i podcjenjivačka predstava bi ih mogla odvesti u četvrti susret.

U prvom dvoboju serije imali su problema s Cibonom, otpor gradskog rivala slomili su tek u zadnjih 6-7 minuta, ali zato je njihovo gostovanje pod Draženovim tornjem bila u neku ruku jednosmjerna ulica. Što i ne čudi s obzirom na probleme u redovima Cibone o čemu ćemo nešto kasnije.

Cedevita je taj drugi susret otvorila vrlo raspoložena s vanjskih pozicija, pogodila prvih pet pokušaja za tricu, a već u 12. minuti dvoboja vodili su dvoznamenkastom razlikom i to uz čak 36 postignutih poena. Do poluvremena su zabili 57, nailazili na vrlo malo otpora u suparničkoj obrani koja je mahom bila u formaciji zone kojom su pokušavali sakriti nedostatke. Slično je radio i Cedevitin trener Veljko Mršić čiji centar Bilan baš i nije najsretnije rješenje za obranu picka pa pliva kao riba na suhom kad Florence i Žižić mlađi krenu igrati 2 na 2, ali i tome je Cedevita sa zonom stala na kraj.

- Usmjerilo je sve prvo poluvrijeme u kojem smo bili, gotovo bih rekao - perfektni. U trećoj možemo zatvoriti sve, Cibona ima dva ozlijeđena, mi problema nemamo i sve je na našoj strani - kaže centar Bilan.

To bi ujedno bio sažetak, "krvna slika" treće utakmice. I kad je Cibona kompletna, zdrava i svježa, teško može parirati širini koju ima Cedevita. Još ako je Mršićev sastav motiviran. A u tom drugom susretu bili su motivirani Amerikanci. Pullenu je valjda netko rekao da Ciboninom playu Florenceu govore da je bolji od njega pa je zabio 15. Ne znamo tko je što rekao Whiteu, ali je on završio sa 19 ubačaja, Bilan bio bolji nego u prvoj sa 14... Sve je to previše za okrnjenu Cibonu.

- Da su slobodna bacanja bila kakva su trebala biti, da nije bilo opuštanja na kraju, bilo bi preko 30 razlike. Htio sam čim veću pobjedu no došlo je do opuštanja. Čak bih rekao manjka respekta prema Ciboni i to od mlađih igrača - bio je malo nezadovoljan trener Mršić nakon druge, ali to je i takva je Cedevita.

- Ne smijemo doći na utakmicu pa reći da sad idemo igrati. To neće biti dovoljno jer Cibona je pokazala da je dobra momčad. Ne želim da ovisimo o postotku šuta. Moramo obrambeno biti na najvišem mogućem nivou i osobna želja mi je da uz pobjedu odigramo jednu od najboljih utakmica u sezoni - poručio je Mršić uoči treće i dodao:

- Moramo smanjiti broj Ciboninih šuteva u prvih osam sekundi napada i ako to uspijemo postići znači da ih tjeramo da se u napadu umaraju i da troše vrijeme još više. Dok su u obrani treba ih napadati konstantno. Obrana po meni mora i može biti bolja nego što je bila u prve dvije utakmice.

U Ciboni vjerojatno jedva čekaju da sve ovo završi. Oni su nekakvu šansu da zakompliciraju stvari imali u prvom dvoboju, ali su to platili ozljedama Joksimovića (leđa) i Hukića (koljeno). Njih dvojica nisu nastupili u drugom susretu i to je mladoj i ne odveć širokoj momčadi Cibone bio preveliki uteg.

Pokušao je trener Damir Mulaomerović na sve načine pomoći momčadi. U drugom poluvremenu je natjerao suce da ga isključe zbog stalnih prigovora, ali ni to nije donijelo nekakvu injekciju energije njegovom sastavu. Cibona je zaista djelovala kao umorna i desetkovana vojska.

- Mi se nećemo predati i idemo pokušati iskoristiti zadnju šansu. No zdravlje u ekipi nam smanjuje tu mogućnost pa ćemo vidjeti koliko će tko moći doprinijeti da odigramo što bolju utakmicu i u nekom ludilu dođemo do pobjede. Bit će teško, ali nada umire posljednja - kaže Mulaomerović što je svakako stav za pohvaliti, ali nema nekog temelja u realnosti.

Nije nažalost poznata situacija s Joksimovićem i Hukićem. Ako njih dvojice ne bude, onda zaista ne vidimo kako bi ovo Cibona mogla izvući. Neigranje Joksimovića značit će više minuta za Siriščevića koji je to sjajno iskoristio u drugoj kad je zabio 25 poena za malo manje od 30 minuta. I to s klupe. Slavica nije iskoristio neigranje Hukića, u 24 minute zabio je 5 uz 2/7 iz igre. Mladi Žižić je igrao samo 18, Florence nepune 24 minute. Rozić isto tako. Žižić ima tih problema sa gležnjem, dok se na Roziću vidi da je iscijeđen. No, kao što smo rekli, svi u Ciboni izgledaju kao da jedva čekaju da ovo završi pa da odmore malo nakon dugačke i naporne sezone.

Cibonin kapetan diše na škrge. Prošlu je partiju ubacio ubacio 10 poena za nepune 24 minute, zahvaljujući tome što je pogodio prva dva šuta za tri u prve četiri minute. Nakon toga je iz igre gađao 2/8, uz promašeno slobodno bacanje. U prvoj utakmici serije je na parketu Cedevite postigao 4 poena (2/7), u Ligi za prvaka – 4 kod Cedevite (2/5) i 9 doma (3/3 za dva i 1/1 za tri). U ABA ligi 13 poena za 29 minuta na samom početku sezone (4/7 za dva, 1/1 tri, 2/2 bacanja), u drugoj utakmici 6 poena (3/6 iz igre). U polufinalu protiv Zadra je u prvoj, u blowoutu zabio 14 (1/1 dva, 3/4 trica, 3/4 slobodna), nakon toga – 4 i 4. Minutaža mu se vrti oko 20 minuta, obrambeno ima pune ruke posla s Whiteom i Babićem, u napadu je daleko od nekakve opcije (Florence, Žižić, Krušlin...). Ne može si baš kreirati šut, ovisi o otpadcima ili prebrojavanju kod bržeg protoka lopte. Ubrojimo li tu fizički pad kod njega, ovaj under i te kako ima smisla. Pa čak i da ne zaigraju Hukić i Joksimović. Siriščević se tu ukazao u drugoj, očekujem ga na dobroj minutaži i danas. I sve to gura Rozića u under, a nikad nije bio oličenje strijelca (31 posto za tri, 14/24 slobodna u hrvatskom prvenstvu, 40/62 dvica, ali u 19 utakmica što je prosjek od neka 3 pokušaja, odnosno malo više od toga, po utakmici).