Dvoznak

Dvoboj tenisača koji se poprilično muče na planu forme

Dimitrov na dva prethodna nastupa u Parizu nije uspijevao preskočiti uvodnu prepreku. Troicki se u nedavnom srazu kontra Nishikorija svađao sa sucem i potom doživio fijasko

S obzirom da znamo kakva su očekivanja bila uperena u Dimitrova prije par godina, te tenis kakav je u stanju igrati, a ponajviše smo ga gledali tijekom 2014., ne možemo niti betonske nastupe početkom ove sezone gledati kao nešto vrhunski od strane Bugarina. Očekivalo se puno više od njega, pogotovo u razini igre, odnosno dojmu. Zato je sezona Grigora i dalje s gorkim okusom, bez obzira na dva ATP finala. Prije svega zbog dojma, a onda i što je oba izgubio.

Na zemlji je pak priredio svojim navijačima zaista neke neugodne trenutke. Prvo je u Monte Carlu izgubio od Simona, pao je šaptom. Nakon toga se nekako dogurao do finala Istanbula, imao set i 5-2 i izgubio meč od Schwartzmana. Teško da je mogao imati boljeg protivnika za "kantu". Našao je neka opravdanja koja nisu pila vodu, a nakon toga je razočarao i u Madridu porazom od Buste. Kao šlag na tortu uoči dolaska u Pariz u Rimu mu je teniski sat održao mlada zvijezda u usponu Alexander Zverev.

Rezultatska kriza Bugarina dostiže kritičnu fazu. Čak i taj rijetki svijetli moment i nastup u Istanbulu, te samo finale poprilično duguje i posve povoljnom ždrijebu, te niti to ne treba naročito preuveličavati. Pritom u kontinuitetu pokušava pronaći opravdanja a očito je kako je njegov tenis u ogromnoj krizi.  Tri njegova posljednja meča su bila frustrirajuća za njegove navijače, ali i dašak svega što ga muči. Nema rutinu, oscilira, ima velike rupe u igri koje traju i po nekoliko gemova. Izgleda pomalo pogubljeno, ali i prilično frustrirano. Podatak da u dva prethodna nastupa u Parizu nije uspio preskočiti uvodnu rundu mu zasigurno neće biti od pomoći na planu samopouzdanja.

Troicki je još uvijek Top 25. Ove sezone ima naslov iz Sydneya, obranu titule i finale Sofije. Međutim, sve je stalo izlaskom iz dvorane. Po dolasku na zemlju nije prikazao naročito impresivan tenis, tek dva slavlja, te jedan uistinu kvalitetan meč i otkinut set Nishikoriju. Navedeni meč je mogao možda završiti i pobjedom Viktora da je uspio primiriti svoj poprilično vatreni karakter. Naime nakon jedne sporne sudijske odluke upustio se u raspravu sa sucem, izgubio fokus i potom u nastavku meča bitno podbacio.

Jasno je da nešto ne štima kod Troickog. Zadnje dvije godine ima svega šest pobjeda na zemlji i ovo nije podloga koja će ga izvući iz krize. Ipak treba naglasiti kako je tijekom svoje karijere u dva navrata uspio zakoračiti među 16 najboljih na Roland Garrosu. Prethodne sezone je na ovim terenima zakoračio u drugo kolo pobjedom nad Struffom, no potom ipak nije uspio biti ravnopravan rival Simone Bolelliju. Ipak spomenuti dvoboj kontra Nishikorija mogla bi biti zvijezda vodilja i recept za Viktora kako bi njegov tenis trebao izgledati u kontinuitetu, konkretno uvodni set.

Ove sezone u dva navrata su odmjerili snage i obojica upisali po pobjedu, no Viktoru je pripao finalni sraz Sydneya. Sa obzirom na trenutačnu formu Bugarina dojam je kako Troicki ipak nije bez šansi, te kako ima razloga za temeljiti umjereni optimizam.