Dvoznak

Osim skromnih igara, teret na Čilićevim leđima sada je i pritisak

Čudo, senzacija koju je kreirao prošle godine sada je dodatni uteg na Čilićevim leđima. Branitelja naslova sada svi gledaju drugim očima nego što je to slučaj bio lani kada je ispod radara ispisivao povijest. Ne baš dobre predstave još su jedan od problema, ali slično je bilo i lani

Getty Images

Još od Goranova Wimbledona i Davisova kupa prije deset godina, hrvatski ljubitelji tenisa nisu bili toliko sljubljeni uz tv-prijamnike i doživljavali emociju koju sport može pružiti kao što je slučaj bio prošle godine. Marin Čilić ispraćen je na još jedan u nizu Grand Slamova, bez prevelikih očekivanja, a dva tjedna kasnije ispisao je najveće stranice hrvatskog sporta.

Tih nekoliko dana bilo je nešto kao iz najljepše moguće bajke. Najbolji hrvatski tenisač spominjao je totalnu fokusiranost, smirenost koju je imao u tim trenucima i, naravno, briljantan tenis koji je počeo igrati tamo još od četvrtog seta četvrtog kola s Gillesom Simonom. Potrajalo je sve do posljednjeg poena. Bilo je to Čilićevih najboljih deset setova u životu.

- Kada sam trenirao tu nekoliko dana uoči US Opena, osjećao sam se jako dobro, opušteno. Bio sam miran, fokusiran i odlučan u svojim udarcima. Fizički sam se osjećao odlično i osjećaj koji sam imao na terenu davao mi je veliko samopouzdanje. Znao sam da svaku loptu mogu usmjeriti kuda poželim - otvorio se Čilić američkim novinarima još uoči turnira u Washingtonu.

Upravo ovo posljednje postalo je problem nakon US Opena. Oni koji jednostavno nisu mogli prihvatiti činjenicu da jedan tenisač koji nema ni naslov iz serije 500 može osvojiti Grand Slam bili su pobornici one da je to "jednom u životu". Oni drugi su s razlogom očekivali ili se barem nadali da taj tenis može potrajati što duže. Potrajao je još samo do Moskve gdje je Čilićev tenis imao one njujorške obrise, a onda su krenuli problemi s ozljedom i sve je to izazvalo lančanu reakciju u kojoj ni samopouzdanje ni igra nisu ostali na toj razini iz rujna 2014. godine.

Sve do ovog trenutka Čilić nije upisao veći skalp, Top 10 pobjedu. Obranio je četvrtfinalne bodove iz Wimbledona, ali ni tu tenis nije bio onakav kakav bi on sigurno želio. Tenis čistih udaraca i potpune kontrole smjera loptice. Na američkoj turneji na dva Mastersa već tradicionalno nije napravio neki veći rezultat, a takav je slučaj, ako ćemo biti iskreni, bio i lani pa je prvi hrvatski reket napravio to što je napravio nekoliko tjedana kasnije.

Osim skromnih igara, Čilić sada ima još jedan uteg na svojim leđima. Biti Grand Slam pobjednik sa sobom nosi i određene odgovornosti. Jedna od njih je i ne doživljavati razočaravajuće poraze kakvih je Čilić imao, opravdano ili ne, ove godine. Također, sada kao branitelj naslova sa sobom nosi pritisak dokazati svima da ono prošle godine nije bilo slučajno. Svjetla reflektora uperena su u njega, traži se njegova izjava, sudjelovao je i na ceremoniji ždrijeba, a to su sve stvari koje Čiliću nisu bila rutina.

- Sigurno, bit ću puno nervozniji nego prošle godine. Bit će to osjećaj koji još nisam iskusio u svojoj karijeri; doći na Grand Slam kao branitelj naslova i doći na turnir na kojemu sam igrao svoj najbolji tenis što je bio "highlight" moje karijere.

Naravno, puno više je onih pozitivnih događanja.

- Moj se život promijenio. Ostali igrači me više respektiraju. Sada ću ponovno proživjeti te trenutke i pokušati uživati na terenu.

Kamo će ga to odvesti, vidjet ćemo, a za jednog devetog nositelja možda je mogao ždrijeb biti i bolji od Dimitrova u trećem kolu, no do toga trebaju još doći i Čilić i Bugarin. Iako treba reći da je Čilić u Cincinnatiju imao priliku pobjedom nad Gasquetom osigurati status osmog nositelja i tako izbjeći jače dvoboje u ranoj fazi. Prva prepreka Čiliću bi trebala poslužiti kao jače zagrijavanje premda u ovom trenutku treba biti oprezan i s takvom vrstom konstatacije.

Gudio Pella na tvrdoj podlozi ne bi Čiliću trebao predstavljati nerješiv problem, no ljevoruki Argentinac uvjerljivo je prošao njujorške kvalifikacije i dojam je i da se sve bolje snalazi i izvan zemljane podloge na kojoj je ove sezone osvojio dva challengera i igrao još jedno finale. U Wimbledonu ga je jedan set dijelio do ulaska u glavni turnir. Nakon što se izgubio prošle sezone pa čak i u jednom trenutku ozbiljno razmišljao o prekidu karijere, ponovno je ušao u Top 100. Opet su vedriji pogledi na svijet. Prekretnica je, kaže, bio travanj i osvojeni challenger u meksičkom San Luisu:

- Vratio sam se u Top 100 brže nego što su svi očekivali. U Meksiku sam ostvario neke važne pobjede (Gabashvili, nap. a.), vratilo se samopouzdanje i počeo sam igrati sve bolje.

Još 2012. godine prvi je put pokucao na vrata najboljeg društva.

- Kad sam bio prije tri godine tamo, to mi je bio čudan osjećaj. Kao da sam bio zadovoljan samim tim. Nisam se znao nositi s tim, kao da ću tamo zauvijek ostati, a stvarnost je bila puno drugačija. Sada je povratak u Top 100 novi početak.

Uz osiguranje izravnog plasmana na prvi Grand Slam sezone u Australiji, Pella je nadodao i da mu je cilj proći u glavni ždrijeb US Opena, a do toga je došao ne ispustivši ni set, a samo ga je mladi Rubin odveo u produženi set. Ranije je Pella u Washingtonu pobijedio i Dodiga (četvrta ATP pobjeda na tvrdoj podlozi) što, iako je Čilićev kum u slaboj formi, na hardu ipak i dalje ima težinu za igrača poput Pelle, a onda je pošteno namučio i Dimitrova. Možda će i Čilića, jedan set, možda dva, no doći do druge GS pobjede i to opet preko Hrvata (Dodig, Roland Garros 2013.) ipak je malo prevelika priča, koliko god branitelj naslova u ovom trenutku ne izgleda previše uvjerljivo.