Dvoznak

Lorenzi brani finale Bucaramange

Talijan je igrač koji prošle sezone samo u četiri navrata nije vezao pobjede na ovoj razini. Ima reputaciju čovjeka koji pobjeđuje kada je favorit i gubi kada nije

Getty Images

Paolo Lorenzi nije igrač zbog kojeg ćete ostati bez daha. Talijan ne igra atraktivno niti će umirati u nekakvoj ljepoti. Međutim, njegov tenis je svrsishodan i nije slučajno debelo u Top 100 i tamo se drži. Konzistentan je, ulovu tu i tamo koju pobjedu na ATP razini, a kada se spusti na challengere onda igra završnice. Može se reći kako je onaj tip igrača koji pobjeđuje one koje mora, a gubi od onih protiv kojih nije favorit. Možda nekom to zvuči "dosadno", ali Lorenzi je sve što ATP renking zanima - konzistentnost.

I prošle godine je Talijan bio na "razini". Ostvario je 12 ATP pobjeda, a tomu je pridodao odličan 31-10 skor na challengerima. Osvojio je dva naslova, još dva puta igrao finale. No, ono najbitnije se krije u sljedećem podatku. Na samo četiri turnira ove razine nije vezao pobjede. Jednom je predao, jednom izgubio od Pabla Cuevasa, tako da ostaju samo dva prava kiksa. Jedan od Moltenija, drugi na kraju godine od Hernandeza koji je igrao tenis života. Kao što smo rekli u uvodu, Talijan je konzistentan, točno znate što očekivati od njega i to je njegova najveća snaga. Rijetko kada ispada kao favorit.

Ove sezone je krenuo pomalo ambiciozno. Betonski ATP turniri nisu mjesta gdje može očekivati ekspanziju. Tako je i bilo. Uvodni porazi od Browna i Ramosa, a onda iskorištavanje ozljede Dolgopolova i pobjeda u tri seta.

- Nije mi izgledalo kao da je ozljeđen. Znam da je izašao na teren, tako da je imao želju za pobjedom. Mislim da sam dobro odigrao i to je razlog prolaska dalje - branio je ponos Lorenzi koji je kasnije u drugom kolu prilično namučio Pospisila koji ga je prema svemu trebao glađe pobijediti, ali nije. Žilav je Lorenzi, jako žilav.

Spominjali smo i u ostalim najavama, ovdje vlada nadmorska visina. To mnogim igračima radi probleme, ali očigledno je kako Lorenziju ne. Ovdje je prošle godine igrao finale i za očekivati je kako će Paolo ponovno pokazati ono što uvijek pokazuje. Puno trke, puno zalaganja, malo grešaka i konzistentnost. To je na ovoj razini često sasvim dovoljno.

Lama je igrač koji zna zabljesnuti, ali nedostaje mu kontinuiteta u nastupima. Prva polovica godine je bila odlična za njega, posebno se iskazao u Caltanissetti gdje je igrao polufinale. Ali badava mu to kada poslije toga ne može odigrati dobar meč. Naime, poslije toga je odigrao 11 challengera i samo na jednom vezao pobjede. Top 200 status je stoga morao predati prije kraja sezone i ako misli ponovno ga dobiti, vezanje pobjeda na ovoj razini će postati nužnost. Kvaliteta nije pitanje, konzistentnost jeste.

Pomalo zapravo čudi njegova odluka da se totalno prebaci na beton početkom godine. Prošle sezone kada je to napravi prije US Opena je nastradao ritam, a i sada ga riskira.

Odigrao je tri turnira, doživio tri poraza i nije uzeo niti jedan set. Zeballos ga je ostavio na pet gemova, Sijsling na šest, Nishioka u kvalama Melbournea na tri. Lama se dobro zabavio što se da zaključiti sa njegovog Twitter profila, ali koliko je to igrački bilo pametno? Ritam mu je nikakav, a protivnik najteži mogući u Bucaramangi. Lanjski finalist i prvi nositelj Lorenzi koji obožava igrati protiv agresivnijih igrača, ali i tenisača sklonijim greškama.