Dvoznak

Brands je prošli tjedan igrao polufinale challengera

Gombos bi vjerojatno bio Top 100 da nije forsirao ATP kvalifikacije, ali i pored toga ima dva osvojena challengera. Nijemac ima očajan renking, ali realna kvaliteta nije niti blizu renkinga iako i dalje ima problema s tenisom kojeg je mononukleoza vjerojatno nepovratno poremetila

PBZ Zagreb Indoors

Brands je specifičan slučaj. Prije "ozljede", odnosno bolesti (mononukleoza), Nijemac je bio na pragu ulaska u Top 50. Stil igre mu je takav da ga ne zanima previše tko je s druge strane mreže. Njegov servis i jak forhend su bili opasni po bilo koga. No, tada je stigla bolest koja je pokosila i Soderlinga. Nekoliko puta je prolongirao povratak i iako se vratio, Nijemac je daleko od one razine koju je imao prije bolesti.

Početkom sezone je zapravo i igrao jako dobro u dvorani. To je i njegova prednost. Može igrati odlično u dvorani na račun svog stila igre, a i dalje mu je zemlja najdraža podloga jer ima velike zamahe, pa mu zemlja daje vremena. Ipak, na zemlji je očigledno potrebno malo više fizičke potrošnje i on rezultate kao u dvorani nije polučio.

Prije početka travnate sezone, Brands je imao 1-3 na challengerima i 0-3 u kvalifikacijama. Nije mogao biti zadovoljan, a od trave nije niti očekivao nešto posebno. Odigrao je triput kvalifikacije i sva tri puta je ispadao u njima. Veliki zamasi nisu nešto što se na brzoj travi očekuje i njemu je teško igrati u tim uvjetima iako u teoriji ima savršenu igru što se tiče udaraca za nju.

Mala doza optimizma i natruha starog Brandsa je bila viđena prošli tjedan u Marburgu. Dogurao je do polufinala, izgubio od Langera, ali je barem povezao tri pobjede. To mu je bilo prvo polufinale challengera nakon dugo vremena. Taj rezultat mogao bi biti pokazatelj nečeg većeg, ali to mora potvrditi i ovaj tjedan. Sasvim sigurno je kako Nijemac niti u ludilu ne vrijedi koliko renking sada pokazuje, ali je i istina kako ne igra kao prije mononukleoze.

Gombos je pak jedan od onih tenisača koji je prošle godine imao odličnu sezonu, ali je onda previše skakutao po ATP kvalifikacijama. To mu nije donijelo puno dobrog. Iako je osvojio jedan dvoranski challenger, Slovak generalno nije polučio rezultate kakvi su se očekivali od njega, a sve zbog tih ATP kvalifikacija.

Međutim, u šestom mjesecu je proigrao - napokon. Osvojio je Prag preko nekoliko "vrućih" tenisača (Coppejans, Cervantes, Montanes) što je bila samo potvrda kvalitete Slovaka.. Tjedan kasnije je odigrao polufinale Poprada, a onda je otišao na travu. Tamo je u životu odigrao samo jedan meč, a izgubio je eto i drugi. Nije to podloga za njega, specifična je i jednostavno nije za svakog.

Situacija Gombosa je takva da bi gotovo sigurno bio u Top 100 da nije forsirao ATP kvalifikacije. S druge strane, osvojio je dva challengera i to nije slučajno. Vjerojatno bi radije da nije niti bio Wimbledon kako bi nastavio s dobrim ritmom u lipnju.